Grad Krk: 02. – 15. lipnja 2023.
Dani grada Krka: OpaŽena, izložba keramike Renate Vojnić
Galerija Decumanus
Otvorenje: 02. lipnja 2023. u 20.00
Radno vrijeme: pon. – sub. 10.00 – 12.00; 20.00 – 22.00
Organizator: Centar za kulturu Grada Krka
Umjetnica Renata Vojnić kreira figure žena u keramici, povremeno kombinirajući keramiku s drugim materijalima; izrađuje torza naglašenih ženskih oblina, ulazi u esencijalno žensko kakvome se divimo od prapočetaka. Osim ženskih torza izrađuje i kompletne figure žena, manjih dimenzija, koje svojim pozicijama tijela komuniciraju različita emotivna stanja. Također izlaže i keramičke maske, lica žena, ali i glave, odnosno biste.
Povijest ženske figure u umjetnosti je duga i složena, tijekom stoljeća prikazivala se na različite načine i u različitim kontekstima. Najčešći su prikazi u vjerske svrhe kao simbol plodnosti i majčinstva, kao amulet, često u znak divljenja i slavljenja. U današnje vrijeme u mnogim kulturama i društvima žene se najčešće prezentiraju kao objekti želje, predmeti žudnje, dominantno kroz mušku leću, tkz. male gaze. Na ovoj izložbi imamo priliku vidjeti oblik žene iz ženskog kuta i erotski segment žene kao atribut zadovoljstva postojanja, energiju radosti i protoka života. Male statue žena koje izražavaju razna emotivna stanja posebno su dirljive. Elongirane, elegantne siluete žena naglašenih grudiju, potpuno gole sjede, leže, plešu, tjelesno se izražavaju u raznim pozama koje nam jasno komuniciraju niz emocija, vidimo tugu, zabrinutost, očaj, sreću, slobodu, opuštenost, letargiju. Žena prestaje biti objekt, ona postaje aktivni sudionik života, pritom ne odbacujući ženske atribute. Renata ovdje prikazuje svoje poznavanje neverbalne komunikacije, mogli bi reći da je to svojevrsna poetična elaboracija iz neverbalne komunikacije.
Mediji koji Renata izabire da bi se izrazila interesantan je iz više aspekata. Materijal gline možemo simbolički percipirati kao komadić majke Zemlje, koji autorica posuđuje od nje, u ovom slučaju da bi stvorila simbol nje. Možemo vidjeti samu tehniku kao kontakt s prirodom, keramiku kao izraz kojim su se ljudi bavili još od prapovijesti i vezana je uz primordijalne sile u ljudskom biću. Torza žena sva su u bijelini, ta bijelina svijetli i emanira snagu, privlači nas; gornji dio je na nekima šupalj, iz njega izviruju biljke ili granje, stavlja se naglasak na srastanje s prirodom. Svaka skulptura je jedinstvena i posebna: vidimo trudnicu, pa ženu-kiborg kojom dominira tehnologija, zatim ženu prazne glave, torzo žene omotan žicom, drugu pak istaknutih bradavica koje strše u prkos patrijarhalnim moraliziranjima. Autorica se ne libi prikazati ženu u svim njenim segmentima, vidljiva je inspirativna istraživačka energija. Ona također voli eksperimentirati s vrstama gline: galestra, terakota, bijela i crna glina koriste se s različitim temperaturama paljenja da bi se dobile neponovljive nijanse. Osim na figuricama raznobojnost i raznolikost keramičkog materijala i njegovih glazura možemo primjetiti na “maskama” i glavama: tirkizna lica, plava, naranđasta, smeđa, siva, neka hrapava, druga glatka, u meditativnim izrazima. Većinom zatvorenih očiju, okrenuta u sebe, u unutrašnje, mirno prebivaju u svom svijetu ponegdje podsjećajući na afričke maske. Glave žena izrađene su sa zanimljivim dodacima i inventivnim keramičkim rješenjima, rupičaste, isprepletenih linija, ali uvijek mirnog i staloženog izraza.
Postoji razlika između emocija i osjećaja. Emocije su inicijalni osjeti u tijelu, a osjećaji su kompleksniji sklopovi koji nastaju iz naših uvjerenja i misli o emocijama. Prikazujući osjećaje kroz svoje skulpture, Vojnić nas poziva da otkrijemo i istražimo te iste osjećaje u sebi, da preispitamo sebe i našu okolinu. Za žene se često komentira da su pre-emotivne, ali se rijetko propituje rakurs iz kojeg dolazi komentar. Najčešće proizlazi iz atmosfere patrijarhalnog tradicionalizma; hipersenzibilnost je osobina kojoj se naše društvo ne priklanja. Smatram kako naš svijet treba preplaviti ženskim emocijama ako se pod tim podrazumijeva ranjivost, suosjećajnost, empatija, altruizam i želja za povezivanjem sa silama prirode. Iako svi doživljavamo emocije svaka osoba je jedinstvena te raspon i intenzitet osjećaja za svakog može biti vrlo različit. Mogućnost osobe da osjeti širok dijapazon podražaja iz vanjskog i unutarnjeg svijeta doprinosi bogatstvu života. Umjetnost je predivan mediji za izražavanje i ugodnih i neugodnih osjećaja, pomaže nam da ih sublimiramo i transcendiramo. Kod Renate vidimo kompleksan i šaroliki niz izričaja, te velik kapacitet nijansiranja. Njen duh je otvoren, razigran i slobodan. Keramiku koristi kao kanal za istraživanje, promišljanje sebe i svijeta dajući nam pritom maštovite i kreativne radove osebujnog izraza.
