Grad Krk: 12. – 31. svibnja 2023.
Sve povezano – Zlatni otok 2023., multimedijalna izložba njemačke vizualne umjetnice Bärbel Rothhaar
Galerija Decumanus
Radno vrijeme: pon. – sub. 10.00 – 12.00; 18.00 – 21.00
Otvorenje izložbe: 12. svibnja, u 20.00
Organizator: Centar za kulturu Grada Krka
Kontakt: kultura@gradkrk.net
API-ART
Pčele su kroz ljudsku povijest česti motivi na rezbarijama, pećinskim crtežima, nakitu, slikama, skulpturama, poeziji i mitovima, a pčelinji vosak, med, pa i same pčele, korišteni su u izradi umjetničkih djela. U umjetničkoj praksi berlinske umjetnice Bärbel Rothhaar odlazi se korak dalje: pčele surađuju s autoricom i pretvaraju košnicu u umjetnički atelje, te postaju skulptori. Rothhaar je dio sve brojnije skupine umjetnika diljem svijeta koji rade s pčelama; pčele sudjeluju u performansima uživo, transformiraju predmete i sebe u umjetnost. Ovakve suradnje između različitih vrsta živih bića odraz su vremena u kojima vlada sveopća zabrinutost za (ne)održivost eko-sustava. Pčele su posebice u fokusu javnosti jer predstavljaju ključnu kariku kojoj prijeti nestajanje. Iz takve kulturološke svijesti za okoliš, izranja i umjetnica Bärbel Rothhaar koja u svojoj umjetničkoj praksi spaja instalacije, skulpturu, znanost, fotografiju, portret i crtež.
Bärbel Rothhaar koristi talent pčela za gradnju pravilnih heksagonalnih struktura i njihovu nevjerojatnu mogućnost prilagodbe zadatostima okoline zbog koje mogu graditi saće na raznim materijalima i predmetima. Umjetnica unutar košnice ostavlja voštane portrete pčelara veličine dlana i prepušta pčelama da nadograđuju i transformiraju njezine izrazito realistične i ekspresivne prikaze lica snažnih psiholoških karakteristika u potpuno nove i nepredvidive tvorevine. Rothhaar koristi nekoliko desetaka tisuća pčela koje žive i rade unutar košnice za vrijeme trajanja izrade “api-skulptura”. Proces traje nekoliko dana ili čak tjedana, kada se saće vade i stavljaju u izložbene okvire. Rezultati su intrigantni, začuđujući i pomalo nadrealni, čemu doprinosi i saznanje da je u izradi sudjelovao insekt. Prepuštajući dovršetak umjetnine slučaju, umjetnički čin se intencionalno poistovjećuje s prirodnim procesima koji su često nepredvidljivi i promjenjivi. Otvoreni procesi, tj. procesi koji nemaju definiran završetak, postali su dio umjetničinog konceptualnog pristupa umjetnosti kojeg umjetnica naziva redefiniranim naturalizmom.
Fotografije samog procesa, sa ljudskim portretima prekrivenim pčelama, djeluju izrazito snažno, te pomalo uznemiravajuće, jer bude primordialan ljudski strah od insekata koji nas potencijalno mogu ozljediti. Radovi govore o čovjekovom mjestu u svijetu i ukazuju na njegov odnos s prirodom što, kao i autoričin kreativni proces, istovremeno uključuje harmoniju, razaranje, ponovno građenje, oblikovanje i intervenciju.
Slike portreta rađenih pomoću “pčelinje kamere” poglavito naglašavaju aktivistički i edukacijski pristup umjetnosti. Autorica je pomoću 4.000 slamki načinila objektiv koji nam daje približan uvid u pčelinji pogled na svijet i potiče na promišljanje o subjektivnosti antropocentričnog vizualnog doživljaja svijeta. Tako dobivene fotografije koristi kao predloške za slike na platnu, dobivajući rezultate slične istraživanjima američkih fotorealista 20. stoljeća, primjerice Chucka Closea. Pokušavajući razumjeti kako pčela doživljava i vidi svijet Bärbel Rothhaar pruža gledateljima, ne samo jedinstveno estetsko iskustvo, nego i poticaj za daljnje upoznavanje fascinantnih bića o kojima ovisi eko-sistem.
Prisutnost pčela, tj. recipročna veza umjetnika i pčela, u suvremenoj umjetnosti briše granice između znanosti i umjetnosti, umjetničke namjere i instinkta, subjekta i objekta. Dotiču se brojna ekološka pitanja, nova znanstvena otkrića i prakse i spajaju se različita polja istraživanja. Korištenjem životinja u umjetnosti javlja se pitanje bioetičnosti samoga procesa u smislu iskazivanja ljudske nadmoći nad životinjskim svijetom. U slučaju Bärbel Rothhaar, iščitava se izrazito poštovanje prema insektu, intervencije su neinvanzivne i neopasne za pčele. Opus umjetnice pruža priliku da se životinja prije svega upozna kako bi se promišljale međusobne estetske, kulturne, biološke i ekološke veze. Suradnja između prirode i ljudske kreativnosti, pruža mnoge estetske i edukacijske poruke o fascinantnom životu pčela i njihovoj ulozi u okolišu i našoj međusobnoj povezanosti i međuovisnosti. (Bruna Kocijan)
